Etoxydiglycol

MAGIJA JE SVUDA OKO VAS...MANIFESTUJE SE KROZ SMIJEH,SUZE...POGLED...DOTAKNITE JE...WELCOME..

16.06.2008.

ALTERNATIVA DANAS = KOMERCIJALA!!

Ne volim se praviti pametna,jer bog zna i nisam;),ali...moram komentarisati.Ne znam za vas,ali meni je furera na vrh glave!Pa kako se mogu neumorno pretvarati da su ono što ustvari nisu.Alternativac?!povlačiti se po zabačenim parkovima,ubijati se alkoholom,imati socijalnu priču i pljuvati po generaciji koja sluša pop ili sličnu vrstu muzike?!Odgovor je ne!Ali eto...definiciju alternativaca kroje moroni koji pojma nemaju.Moroni koji su do juče slušali narodnjake...sad su opake gitariste,pustili kosu,obukli starke,samterice,kariranu košulju,naljepili si etikete po torbama...narukvice indijske..i sad su oni alternativci.Pa pogledajte po ulici...svaki drugi/ga..."alternativac"!!Ma daaaaaj!!!"Alternativa",namjerno citiram,je stvar koja je postala pomodarstvo.Prije 4-5 godina mogli ste se slomiti tražeći npr.alter-cipele,a pogledajte danas...svaka radnja...STARKE,kulerica koliko hoćeš...
ZAKLJUČAK-Šta je Alternativa danas?- KOMERCIJALA

Prava alternativa je: hippi,grunge..Baš bih voljela pitati jednog tzv .alternativca da ostavi školu i ode uzgajati ovce u vukojebinu i živi od izrade nakita i torbica...!!!

15.06.2008.

OSLOBODI SE...OSTANI ČIST...

Nemiru veži oči povezom sna.
Bolu veži ruke konopom hrabrosti.
Slušaj zov vjetra u kanjonu traganja.Slijedi slijepca...
Rane povij vjerom u "ples za bogove"

04.06.2008.

FILOZOFIJA SAKRIVANJA

Čuvar štita od ledenih kristala utopljenih u sunčev ogrtač
listove prazne knjige čita.
U prisilnoj tišini treperi Vrijeme zatvoreno u stakleni dah koji ne smije
da uplovi u Vjetar,jer će štit razbiti,dotaknut će dušu i raskrvariti je.

28.05.2008.

UČINI ME JAKOM!

Ostavi mi iluziju da davim pogled što sa osmijehom

na zemlju pade.

 
Ostavi mi suze da kvasim jezik što se zapetlja
u riječi koje bez značenja ostaše,a um presušiše.

 
Ostavi mi laži da se njima pokrivam,
da maglom obećanja tijelo od straha sakrivam.

 
Ostavi mi krvave ruke,besmisleni podsjetnik,
da uživam dok se kažnjavam.

 
Ostavi mi umiruće svjetlo da svoju sjenu uzaludno tražim.
Ostavi mi sveti glas anđela da ti prenesu poruku:Ubij me!

 
Ostavi mi molitvu da te zbog kazne blagoslovim.

11.04.2008.

MUTAVI BLOGGER

Kao što reče +gother+...Mutavi blogger...heh...pa i jeste vala.A sad ću obrazložiti i zašto.Neki očajno pokušavaju biti drugačiji,neki pokušavaju kopirati nečiju dosjetljivost...nasilu pokušavaju biti duhoviti.Pih...Pokušavaju biti "orginalni".A o orginalnosti ne možemo govoriti,jer je iščezla,samim tim što je sve orginalno...nastalo davno.Ali stil je već druga stvar.Ponekad se upitam,na osnovu onoga što čitam i na osnovu onoga čega sam svjedok,šta je svrha bloggera?Možda da "neshvaćeni" ostave svoj trag.Ili da nas neki obavještavaju o načinu na koji su jeli burek.Ili možda blogger postoji da uzmeš nečiji msn i da levatiš raju.Ili možda da "bariš" nečijeg momka ili curu.Opis nečijih fizioloških potreba?Neka hvala.Je li nekog drug iz klupe čudno pogledao,voli li ona svog nastavnika,je li tvoje nebo tamno do samoubistva?Boli me (bip)!Blogger je tu za razonodu,a ne za katarzu uz opis fizioloških potreba.Ccc...Mislim HALO!Prvo,pola vas nije ni slovo od onoga za šta se predstavlja,već sam rekla...dosta ih glumi.Ali neće vam priznati,ne...nikada!Još će biti uporni u dokazivanju kako su oni zaista takvi.Hah!

02.04.2008.

STRANAC U NOĆI

Sjena se zamrzla.
Zanesenog pogleda vodiš ljubav sa svojim mislima.
Uživaš.
Dodiruješ ih.Hipnotisan si njihovom ljepotom,ubijaju te.
Drhtiš.
One najskrivenije,dodatno uzbuđuju te.
Eho uzdaha upijaju zidovi mutne sobe.
Ne sakrivaš svoju opsjednutost...

Oslobađaš se,čovječe sa ožiljcima života.
Stranče u noći, za one koji ne razumiju boje ogrtača kojeg nosiš...

31.03.2008.

THE SIMPSONS

-Animirana TV serija,prvi put prikazana 17.decembra 1989.Serija je satirička parodija američkog načina života.Dobitnik je Emmyja,a zaslužan za njeno postojanje je Matt Groening.

Neću puno pametovati,većina vas(ako ne i svi) ste je gledali.Tako da i sami znate da...
Kada Homeru Simpsonu povjerite čuvanje nuklearne elektrane,katastrofa je neizbježna,a jedini spas građanima je-Homer.
Zaista,potreban je veliki ekran da se prikaže epska glupost Homera Simpsona.

Junaci Springfield-a:nespretni pivopija Homer,njegova brižna supruga Marge,kći Lisa-veoma inteligentna liberalna aktivistica,sin Bart-buntovnik koji izaziva nevolje i izvlači se bez posljedica(smatra se lošim uzorom djeci,hmhmhmhmhm) i beba Maggie.

29.03.2008.

RUKAVICE

(evo među silnim sveskama i papirima,iskopala sam priču koju sam napisala u 6.razredu =),heh...vratite se u vrijeme kad ste čitali bajke i pripovijetke...i uživajte...)



Dogodilo se to jedne decembarske noći.Surova,ciča zima.Vjetar zavija i nosi ledeni prah.Oblaci,sivi i teži od olova plove nad gradom.Zgrade i prolaznici zamotani u smog.

Da...te noći je jedan dječačić od desetak godina postao siroče.Tužna sudbina zadesila je dječaka,ostao je bez oba roditelja.Šta im se desilo,ne znam...prošla je sedmica dana,ali o tome se nije pričalo....Ostao je sam,prepušten ulici,surovoj stvarnosti i patnji.Dječak,ne sluteći kako će njegov život.baš danas,postati drugačiji,lutao je gradom.Gazio je u duboki snijeg u ,već dosta iznošenim,cipelama,istanjalim hlačama i u kratkom crnom kaputiću bez džepova.Njegove ruke su bile izložene oštroj zimi.Nježne,dječije ručice nemilosrdno je šibao vjetar ostavljajući krvave tragove.Bile su mu potrebne rukavice,tople,vunene rukavice.Shvativši da nema drugog izlaza nego da počne nešto raditi,dao se u potragu za poslom.Što bi u narodu rekli,pošao je trbuhom za kruhom.Krupne pahulje su prekrivale krovove zgrada i kuća..i ulice koje čuvaju tajne koraka svakog prolaznika.Hodao je dugo,dugo...Putem je cupkao,puhao u svoje ispucale,crvene ručice pokušavajući se bar malo ugrijati.Miris pečenog kestenja širio se gradom.Kako je bio 29. decembar,ljudi su užurbano hodali noseći prigodne,novogodišnje poklone za porodicu i prijatelje.U svoj toj žurbi,niko nije primjećivao sirotog dječaka koji je s divljenjem stajao ispred raskošno osvijetljenih izloga prodavnica igračaka ili ispred izloga pekara sa raznim vrstama novogodišnjih peciva i kolača čiji mirisi su mamili.Ali samo jedna misao mu je prolazila kroz glavu...kako nabaviti rukavice?!U tom trenutku,žalosnog razmišljanja,neko je stavio ruku na dječakovo rame...Dječak se trznu.Polako se okrenuo i pogledom prečešljao visokog čovjeka crne kose čiji su čuperci virili ispod bijele kape,s jednom rukom u džepu tamnozelenog kaputa.Obojica su stajali i gledali jedan u drugog.Dječak je zbunjeno gledao u čovjeka.Gospodin je dobro pogledao dječaka.Primijetio je da je loše obučen i neuhranjen,ali pogled mu je zastao na dječakovim ranjenim rukama.Nakon nekoliko trenutaka...činilo se vječne šutnje,čovjek je počeo razovor s dječakom.Rekao mu je da je poznavao njegovog oca i da mu želi pomoći.Dječak,ne znajući kuda da ide,pođe s njim.Kad su stigli kući,žena ovog dobrog čovjeka nahranila je dječaka,poslije mu ruke namazala nekakvom kremom i zamotala ih starim komadima krpe.Nije se igrao s troje djece koje je ovaj čovjek imao,samo je mislio na roditelje i na to kad će njegove ruke biti bolje...30. je decembar.Teški oblaci su se razišli i granulo je zubato sunce.Snijeg je prestao da pada.To jutro dok su doručkovali dobri čovjek je rekao dječaku da,ako želi ostati s njima,mora raditi,jer on sam ne može hraniti šest osoba.Njegov trenutni posao bio je prodaja novogodišnjih borića.Dječak je prihvatio posao iako je i dalje osjećao bol u rukama."Kad bih imao rukavice",uzdisao je.Dok su druga djeca izvoljevala,on je samo želio rukavice.Kad su došli do štanda s borićima,čovjek je objasnio dječaku šta treba da radi.Dječak je nosio boriće s jednog na drugi kraj ulice.Bol ruku postao je nesnošljiv,plakao je,ali to ga nije spriječilo da nastavi raditi,jer je znao da si samo tako može priuštiti ,toliko željene, rukavice.Noć je polako gutala grad,počeo je padati snijeg.Nakratko su prekinuli prodaju da bi popili po šolju čaja.Radili su jos nekoliko sati,a onda su pošli kući.Dječak je bio zadovoljan poslom.Stigao je i 31.decembar.Veče je.Svi su već spremni za doček Nove godine.Skromni pokloni ispod jelke i svečana večera na stolu.Radost se osjećala svuda.Čak je i dječak,pored svih nesreća koje su ga snašle,bio nasmijan i ovu noć,za neko čudo,bio vrlo pričljiv.Došao je i taj trenutak.Stari sat s klatnom oglasio se dvanaest puta.Nova godina je.Poslije čestitki,djeca su odjurila do jelke da vide svoje poklone,a s njima i naš junak.Neko je dobio igračku,neko šal,a naš junak zelene rukavice.Zelene,sa nekom šarom,tople rukavice.Dječak ih je uzeo i pritisnuo uz sebe.Niko na svijetu nije bio sretniji od njega.Sjeo je kraj prozora i dok se na njegovom licu ogledao odsjaj šarenog vatrometa,niz lice su mu potekle krupne suze...Kad je pošao na spavanje,na svoje,skoro zaliječene ruke,navukao je novogodišnje rukavice.Da li od straha da mu ih neko ne uzme,jer su mu one trenutno bile nešto najvažnije što ima ili zbog nečeg drugog...?Ne znam...Tu noć,svi su u krevet otišli zadovoljni.Slabo osvijetljene ulice bile su puste,a snijeg je i dalje padao...

27.03.2008.

DODIR ANĐELA

Ledena paučina na prozorima duše.Divlji vjetar je kida.Nemoć.Noć pije život iz svake pore,bori se da ubije sunce.Svetlost duša putuje ka kristalima mjeseca,sto ga vodeno ogledalo u valovima zarobilo.Dah steže svoj eho u granama ugljenisanog drveća.Tišina...bijelim jedrima lađe nosi ranjeno tijelo.Vene ispunjene otrovom neshvaćenosti,stegle su srce i natjerale ga da spava...dubokim snom.Zvijezde prave triquetru,duh što se izvio nad tijelom šapće:"Čuvaru kapije,pomjeri se...Želim da vječnost dotaknem."Svjetlost sveza lađu.Vjetar podiže krajeve bijele haljine,zatalasa bakrenu kosu,dodirnu umorne usne...i obori staklenu čašu suza na kamen.Čaša se slomi i suze napraviše žilu u kamenu.Kapija se otvori.Ali...odjednom...perje,što se pojavi niotkuda,zagrli lađu.Tijelo nestade...

...

Duboka šuma.Plameno lišće.Gledam kroz maglu.Sanjam li?!Je li ovo vječnost koju sam tražila?!Sklapam oči.Osjećam...neko me posmatra.Jeziv osjećaj.Tišina.Duboka tišina.Ponovo sam zaspala.Ali ovaj put osjećam..vene pulsiraju.Želja...Da li je to samo želja ili realnost?!Osjećam dah na licu,tijelo mi dodiruje perje.Poljubac,krv na jeziku i usnama.Hraniš me...Srce divlje upija svaku kap.Otvaram oči...Vidim...lice mjesečeve ljepote.Zaronila sam ti u pogled i pronašla kristal strasti.Mirišem energiju na tvojoj koži,istu onu koju si u meni osobodio.Izgorila sam poput feniksa i ponovo se u zagrljaju tvojih krila rodila.

Anđele...

19.03.2008.

HVALA IM...

Ako želiš,prihvati me onakvu kakva jesam...ili odbij!...Je rečenica koju izgovaram svaki put kad mi neko pokušava govoriti kako me "moj svijet" uništava.Zašto neko misli da je on bolji,da je upravu?Svi smo mi neponovljive individue,raznobojno lišće u nemirnom vjetru.Šta je danas definicija čudnog?!Kad nisi ono što se od tebe "očekuje"?!Kažu...čudna sam.Nisam.Drugačija sam.Ne mislim da sam neshvaćena,nego mislim da ti ljudi koji me "ne shvataju"žive u zabludi.Ali ja ih ne želim mijenjati...jer da nema njih,ja ne bih uživala ovoliko u ovom svom shvatanju.I zahvaljujući takvima,vidim posljedice kakvima ne želim biti pokusni kunić.Ne osuđujem nikog,već sam obrazložila zašto.Neka ih,nek me i zovu čudnom.Bar znam da sam ono što oni nikad neće biti.Jednostavno....kad vam kažu da ste čudni,nasmiješite se i pomilujte ih po glavi.Jer  oni ne razumiju...


Noviji postovi | Stariji postovi

Etoxydiglycol
<< 12/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

Raširite krila :
emma_pentagram@hotmail.com


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
137283

Powered by Blogger.ba